Dževad Begić-Džilda rođen je u Visokom 25.09.1966.godine,apoginuo je 11.07.1992.godine Pofalići Sarajevo.Dževad nakon osnovne skole zavrsava zanat limara.Radi na poslovima obezbijeđenja obijekata i ustanova.Sretno je živio sa suprugom Hajrudinom sa kojom je imao ćetri kćerke Melihu,Melisu,Mirelu,Dženitu,a peta najmlađ se rađa nakon Dževadove smrti.Bio je po mnogo čemu poseban čovijek i zaljubljenik u fudbal i "plave" sa Grbavice.Bio je prije ratni vođa F.K."Željezničara" kao što je bio iskreni vođa navijaća "Želje" tako je sa istim žarom i patriotizmim krenuu u borbu protiv agresora čim se čuo prvi pucanj u Sarajevu.Sa svojom braćom Halilom i Izetom.Veoma hrabar i odvažan mnogo puta je izlazio kao pobijednik iz samoubistvenih akcija koje će vijećno ostat u sijećanju njegovim saborcima.Džildini bliži pamte da je govorio:"AKO TREBA GINUTI SAMO NEKA NIJE OD SNAJPERA NEKA TO BUDE MUŠKI".A u terećem mijesecu agresije na BIH metak zločinca tada sa okupirane Grbavice zauvijek je prekinuo njegov život.I to bas sa Grbavice za koju je živio.Tog kobnog 11.jula 1992.godine u naselju pofalići da pokuša da spasi ženu koja je tu bila ranjena i biva pogođen snajperskim hicem.Na mijestu pogibije hrabrog rahmetli Đilde postavlja se spomen-ploča rahmetli Đilda je pokopan na Šehidskom mezarju Kovači.peta kćerka Dževada rođena je nedugo nakon njegove pogibije.Ibrat Izet je poginuo iste godine namalo nakon Đildine pogibije.Bivsa ulica Livanjska danas nosi naziv braća Begić.